Svaki organizam čiji je geneteski materijal promijenjen na ne prirodan način, nego pomoću tehnika genetičkog inžinjeringa smatra se genetski modificiranim organizmom.
Komercijalni uzgoj GM biljaka počeo je 1995. godine kada je odobren uzgoj sorte rajčice sa zakašnjelim truljenjem. Danas se GM kulture uzgajaju na oko 500 milijuna hektara, a trend povećanja iz godine u godinu raste. Ovakva vrsta hrane danas predstavlja relativno novu tehnologiju koja može donijeti mnoge povlastice, ali postoji i potencijal za zlouporabu.
Prednosti genetski modificirane hrane:
- Genetski modificirani usjevi mogu proizvesti varijancije koje su otpornije na štetočine i bolesti, čime se smanjuju manjkovi i ovisnost o pesticidima
- U usjeve se mogu umetnuti geni koji daju veću toleranciju na stres (kiša, niska temperatura, sol u tlu), čime se može prošititi rasprostranjenost usjeva (otvaraju se nova vrata za uzgoj)
- U područjima koja imaju kraća klimatska razdoblja usjevi se mogu modificirati kako bi brže rasli, obrađivali se i brali. To može omogućiti npr. dvije žetve u područjima koja trenutno dozvoljavaju jednu
- Biljke i životinje mogu biti promijenjene kako bi proizvele veće količine neophodnih vitamina i minerala. Time bi se riješili problemi zdrave prehrane u nekim dijelovima svijeta
- Moguće je da bi biljke i životinje proizvodile lijekove i cijepiva, čime bi prevencija i liječenje bolesti bilo pristupačnije i efikasnije
- Usjeve je moguće promijeniti tako da postanu otporni na određene herbicide, čime se olakšava rješavanje štetnih biljaka
- Hranu je moguće modificirati kako bi imala bolji okus, što bi eventualno ohrabrilo ljude da zdravije jedu hranu koju ne vole zbog okusa
Nedostaci genetski modificirane hrane:
- Efekti ovakve hrane na ljudsko zdravlje mogu biti neočekivani. Hrana koja nije inače prisutna u ljudskoj prehrani može dovesti do dugoročnih loših efekata koje još ne možemo prepoznati
- Sve države ne zahtijevaju obvezno etiketiranje hrane ili ljudi ne čitaju informacije, zbog čega neće znati što jedu kada konzumiraju genetski modificiranu hranu. Pa bi se tako vegetarijanci i vegani mogli susresti s biljnom hranom čiji geni zapravo dolaze od životinja.
- Geni koji usjeve čine otrovnima za štetne instikte također mogu ubiti i one korisne, čime bi dalje utjecali na hranidbene lance. To može dovesti do smanjena raznolikosti vrsta u divljini ili čak izumiranja osjetljivih vrsta.
- Pelud s ovakvih usjeva se može uz pomoć insekata ili vjetra prenijeti na divlje biljke, što bi dovelo do novih- genetski modificiranih biljaka. Na kraju može doći do štete na delikatnim ekosistemima.
- Pelud se također može prenijeti na druge usjeve koji nisu genetski modificirani te će time i njih “zaraziti”.
- Svi sastojci na kraju završe u tlu kojeg ispere kiša i “proslijedi” ih u rijeke ili druge vodene površine. Te kemikalije mogu otrovati biljke, životinje ili ući u pitku vodu namijenjenu za ljude.
