Dobar sir je u isto vrijeme prava poslastica i delicija. Iako se okus mnogih sireva radikalno razlikuje, najpopularnije vrste sira prepoznaju se u cijelom svijetu.
Čedar (Cheddar)
Ime je dobio po engleskom gradu u kojem je prvi put proizveden u XVI. stoljeću. Mnogi su pokušali napraviti čedar sir, medjutim jedino Engleska ima ekskluzivno pravo na njega, jer je ovaj sir zaštićen od strane Evropske unije. Postupak pripreme čedara je jako naporan. Sprema se od nepasteriziranog kravljeg mijeka. Boja čedar sira može varirati od bijele i blijedo žute do žute, pa može imati i čak izrazito narandžastu nijansu. Boja i rok trajanja čedar sira koji se kreće u rasponu od 6 mjeseci do 24 mjeseca, ovise o tehnologiji proizvodnje i starosti sira. Što je sir stariji to mu je okus intenzviji. Dok je mladi čedar kremast, stariji čedar sirevi su tvrdi, ponekad s hrskavim kristalima kalcija. Njegov okus ima note kiselosti i orašastih plodova.
Edamer
Edamer je tradicionalni holandski sir napravljen od pasteriziranog kravljeg mlijeka. Potiče iz grada Edama, po kojemu je i dobio ime. U početku je bio u obliku kugle, dok ga danas proizvodjače izradjuju u blokovima. Prepoznatljiv je po presvlaci od crvenog ili žutog voska koja se koristi još od 14. stoljeća. 100 grama edamera sadrži 27 grama masti i 25 grama proteina. Kao i većina sireva, edamer je takodjer odličan izvor kalcija.
Ementaler
Ementaler je najpoznatiji švajcarski sir, kojeg prepoznajemo po velikim rupama veličine trešanja. Po izgledu i veličini rupa stručnjaci mogu procijeniti kvalitet ementalera. Ovaj sir je standardni sastojak sendviča, mada se može jesti i sam izrezan na kockice ili kombinovati s toplim jelima, koja se nakon pripreme trebaju posupit rendanim sirom i zapeći u rerni. Suvišno je i napominjati da, što je stariji, ementaler je sve bolji i bolji. U Švajcarskoj pojedine porodice kolutove ementalera čuvaju preko sto godina?!
Gauda (Gouda)
Holandija je domovina još jednog nadaleko poznatog sira, koji se proizvodi više od 700 godina. Selo Gouda blizu Roterdama danas je muzej sira na otvorenom. Po ovom selu sir je dobio ime. Jedino u Goudi prodavac dolazi u selo sa prikolicom punom sira, prekrivenog ćebetom, te ide od kuće do kuće, prodaje sir cjenkajući se s kupcima. Osim za hladne i tople sendviče, gauda se poslužuje u hladnim predjelima uz suhomesnate proizvode i salate.
Feta
Čuveni feta sir potiče iz Grčke, gdje se hiljadama godinama ovaj sir priprema na način kako je to opisao Homer u Odiseji. Kremasti i mekani sir dobija se od ovčijeg mlijeka ili mješavine ovčijeg i kozijeg sira. U današnjoj proizvodnji feta sira ovčije i kozje mlijeko zamijenilo je kravlje mlijeko. Fetu danas prave Nijemci, Francuzi, Danci…ali samo je jedna originalna i neponovoljiva grčka feta.
Gorgonzola
Gorgonzola je sir s plemenitom plijesni, nazvan po gradu koji se nalazi u blizini Milana. Kod nas ga još zovu «budjavi sir», samo što je ta budja plemenita. Naime, jedan od prvih budjavih sireva u svijetu sadrži zeleno-plave plijesni roda Penicillium, koje se dodaju u svježe pasterizirano mlijeko. Proces sazrijevanja sira traje oko 3 mjeseca.
Rokfor
Ono što je za Talijane gorgonzola, za Francuze je to rokfor. Rodno mjesto mu je selo istog imena. Ovaj sir ima poseban okus i miris, jer sadrži note ovčjeg mlijeka i vapnenca. Pravi se od svježeg, sirovog, punomasnog ovčijeg mlijeka, a potom ostavlja da oko tri mjeseca sazrijeva u pećinama. Pakuje se u staniol ili plastificiranu aluminijumsku foliju. Kora mu je tanka, žućkasto – narandžasta, a tijesto fino, mrvičasto i lomljivo.
Camembert (Kamamber)
Legenda kaže da recept za ovaj prekrasan sir pripada Marie Harel iz sela Camember. Kamamber ima bijelu ili svijetlo krem boju s ružičastim prugama i okus šampinjona. Ovaj sir izvorno se pravio u manastirima i farmama, a danas ga je zamijenila fabrička produkcija.
Kamamber nema vještačke ovojnice, nego ga štiti sopstveno pakovanje – bijeli omotač koji siru daje posebnu aromu i štiti njegovu unutrašnost sve dok sir ne bude spreman za konzumaciju.
Mozzarella
Još jedan od talijanskih nacionalnih specijaliteta je mozzarella. Italijani je uglavnom koriste za pice, mada se može koristiti i za kolače i torte, jer je slatkastog okusa. Priprema se od kravljeg ili bivoljeg mlijeka, koje je izuzetno masno. Specifično za mozzarellu je da se pakuje i čuva u vlastitoj sirutki. Ukoliko se jede svježa, najbolje ju je kombinirati s paradajzom, maslinovim uljem i listovima svježeg bosiljka.
Parmezan
Parmezan još nazivaju kraljem italijanskog sira. Dijeli na dvije vrste: parmiđano ređano (Parmigiano Reggiano) i grana padano (Grana Padano). Obje vrste parmezana su podjednako dobre i ukusne. Razlikuju se jedino u načinu pripreme. Parmidjano redjano se pravi od mješavine večernjeg obranog i jutarnjeg svježeg mlijeka, dok se grana padano pravi od večernjeg obranog ili jutarnjeg svježeg mlijeka koja ne smiju biti pomiješana. Proces sazrijevanja sira traje jako dugo, pa je zbog toga parmezan tvrd i ima debelu i žilavu koricu.
