Povežite pripremanje povrća i nauku i zamislite šta ćete dobiti. I zaista su se naučnici u Italiji pozabavili pripremanjem povrća i to ne bilo kakvim pripremanjem, nego najboljim mogućim.
Naime, pitanje je bilo da li povrće zadržava sve dobre tvari u sebi koje ga čine tako zdravim ako ga kuhamo ili pržimo, pa i parimo.
Antioksidanti u povrću nam pomažu da se naše tijelo bori protiv slobodnih radikala, a izvanredna su preventiva od raka.
Kuhanjem se antioksidantska vrijednost u mrkvi, brokulama i tikvicama čak i povećala. Bolje rečeno, upravo kuhanjem je antioksidantska vrijednost mrkve, tikvice i brokule došla do najboljeg izražaja što ovo povrće čini kuhano zdravijim nego kad je svježe.
Prilikom parenja, povrće je zadržalo čvrstoću a prilikom prženja ostalo je hrskavo. Međutim, prilikom parenja su mrkva i tikvica izgubili najviše karotina, jedne vrste antioksidanta.
To je vjerovatno iz razloga što parenje najduže traje, pa je povrće i najduže izloženo kisiku i svjetlosti. Povrće općenito ipak nije uvijek bolje jesti svježe.
To zavisi od vrste povrća pa pripremanjem povrća na pravi način možemo čak i povećati prehrambenu vrijednost povrća.
