Grad Travnik, koji je 150 godina bio glavni grad bosanskog pašaluka, rezidencija 77 vezira, sjedište dva konzulata, smješten u središtu BiH, danas predstavlja glavni administrativno-politički centar Srednjobosanskog kantona.
Postoji mnogo legendi, po kojma je grad Travnik dobio ime, ali najzanimljivija je ona po kojoj je još u predosmanskom vremenu, u tvrđavi stolovao činovnik, koji je ubirao travarinu. Grad se pod ovim imenom, prvi put u historijskim dokumentima spominje 03. juna 1463. godine, kada je turski historičar Dursun-beg, kazao da je na putu prema kraljevskom gradu Jajcu, sultan Mehmed II osvojio Travnik.
Tokom svoje prošlosti, bogate kulturnom i historijskom tradicijom, zanimljivim događajima i znamenitim ličnostima, Travničani svoj grad s pravom nazivaju i grad-muzej nad otvorenim nebom. Ovaj grad je karakterističan po mnogočemu. Burna prošlost, polučila je i ostavila iza sebe mnoge znamenite ličnosti i događaje. Na svakom koraku, ovaj grad sam priča svoju priču…Posebnim u svijetu ga čine dvije 20-metarske sahat kule, koje su travnički veziri podigli u XVIII stoljeću, a jedinim u BiH ga čini sunčani sat, izgrađen 1886. godine. Ovaj grad, predstavlja riznicu raznovrsnih kulturno-historijskih događaja, pa je tako ovo bilo pogodno tlo i za nastanak mnogih znamenitih ličnosti. Travnik je iznjedrio i mnoge umjetnike, naučnike, putopisce, ali prije svega je podario plemenite i srdačne ljude. Travnik je jedan od najbolje očuvanih gradova. Na ovom području postoji 28 zaštićenih kulturno-historijskih objekata, od kojih je većina u aktivnoj funkciji, a među njima se posebno izdvajaju: srednjovjekovna tvrđava, koja je izgrađena u XV stoljeću; Jeni džamija, koja predstavlja najstariji objekat iz turskog perioda; Sulejmanija ili Šarena džamija; Turbeta: , Seid Hafiz Ali Dželaludinpaše i Perićan Mustafapaše, koja su izgrađena krajem XVIII i početkom XIX stoljeća; Hafizadića kuća; Isusovačka gimnazija i Elči Ibrahim-pašina medresa. Bitno je spomenuti još i nadaleko poznati travnički sir, zatim kratkokljune golubove, Plavu vodu i atraktivno izletište i ski centar na Babanovcu,.. Travnik se ponosi i rodnom kućom nobelovca Ive Andrića, te mnogim znamenitim Travničkim umjetnicima i naučnicima, ali također i tradicionalnom gostoljubivošću stanovnika ovog grada.
Nobelovac Ivo Andrić rođen je 9.10.1892. godine u travničkoj mahali Zenjak.
30.8.1974. godine otvorena je rekonstruisana rodna kuća Spomen-muzej književnog nobelovca Ive Andrića sa stalnom izložbenom postavkom o njegovom životu i književnom djelu.
Stalna izložbena postavka predstavlja život i literaturu Ive Andrića, i sastoji se od : Rodne sobe, sobe posvećene romanu “Travnička hronika”, Fototeke sa fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade, Biblioteke sa umjetničkom zbirkom.
…Niko nikad u Travniku nije ni pomislio da je to varoš stvorena za običan život i svagdašnje događaje…
Njihov grad, to je u stvari jedna tijesna i duboka rasjeklina koju su naraštaji s vremenom izgradili i obradili, jedan utvrđen prolaz u kom su se ljudi zadržali da žive stalno, prilagođavajući kroz stoljeća sebe njemu i njega sebi. Sa obje strane ruše se brda strmo i sastaju pod oštrim uglom u dolini u kojoj jedva ima mjesta za tanku rijeku i drum pored nje. Tako sve liči na napola rasklopljenu knjigu na čijim stranicama su s jedne i s druge strane, kao naslikani, bašte, sokaci, kuće, njive, groblja i džamije.
Nikad niko nije izračunao koliko je sunčanih sati priroda uskratila ovome gradu, ali je izvjesno da se sunce docnije rađa i ranije zalazi nego u ma kojoj od bosanskih mnogobrojnih varoši i varošica. To ne poriču ni Travničani ali zato tvrde da sunce, dok sja, nigdje ne sja tako kao nad njihovim gradom.
U toj uskoj dolini kojom po dnu protiče Lašva a sa strane je šaraju vrela, jazovi i potoci, punoj vlage i promaje, gotovo nigdje nema prava puta ni ravna mjesta,koliko da čovjek nogu metne slobodno i bezbrižno. Sve je strmo i neujednačeno, izukrštano i isprepleteno, povezano ili isprekidano privatnim putevima, ogradama, čikmama, baštama i kapidžicima, grobljima ili bogomoljama.
Tu, na vodi, tajanstvenoj, nestalnoj i moćnoj stihiji, rađaju se i umiru naraštaji Travničana…
Ivo Andrić – ” Travnička hronika”
