Čaj je pored vode jedno od najčešće konzumiranih pića na svijeta. Posebno se izdvajaju dvije vrste čaja: zeleni i crni čaj, koji su 90-tih godina postali moderno piće. Crni čaj se konzumira uglavnom u zapadnim i nekim azijskim zemljama, dok se zeleni čaj najviše konzumira u Kini, Japanu i Indiji. Kinezi zeleni čaj piju otkad znaju za sebe. Kako i ne bi kada se postojbina zelenog čaja nalazi upravo u Kini. Zapravo, Kinezi su izmislili ritual pijenja čaja, ali je ta tradicija bolje sačuvana u Japanu, gdje je ritual ispijanja čaja doveden do savršenstva.
„Nemojte provesti ni jedan dan bez čaja!“
Koliko je zeleni čaj važan dio kineske kulture pokazuje i poslovica koja kaže: „Nemojte provesti ni jedan dan bez čaja!“. Kinezi kažu da im je lakše provesti tri dana bez hljeba, nego jedan dan bez čaja. S druge strane, Japanci vjeruju da je za njihov dug život zaslužan upravo zeleni čaj. Tačan podatak o nastanku zelenog čaja izgubljen je u antičkoj povijesti, ali je zato ostala legenda. Kineski vodja i veliki medicinski stručnjak Sheng Nong prokuhavao je vodu ispod drveta, kada je u lonac, sasvim slučajno upalo nekoliko listova zelenog čaja. Kako je volio eksperimentirati s travama, Nong je uočio da se od zelenog lišća osjeća vitalnije, te ga je počeo preporučivati i drugima. Legenda je stvorena i prenosila se s koljena na koljeno.
Zeleni čaj nastao je od zimzelenog grma latinskog naziva Camellia sinensis, od koje se spravlja i crni čaj. Zeleni i crni čaj razlikuju se po načinu pripreme i obrade lišća, odnosno tehnološke proizvodnje. Kinezi kažu da se berba čaja mora obaviti u tačno određeno vrijeme, u suprotnom čaj nije ništa drugo do korov. Prema japanskoj tradiciji zeleni čaj se nakon branja obradjuje pod vodenom parom, dok se prema kineskoj tradiciji prži u tavi jer se na taj način sprečavaju oksidativne promjene u lišću. Nakon što se termički obradi, lišće zelenog čaja se suši,a potom vaga i pakuje za širu distribuciju.
Kako pravilno pripremiti zeleni čaj?
Zeleni čaj uvijek treba kupovati svjež i hermetički zatvoren, jer u dodiru s kisikom gubi svoju aromu. Kod pripreme zelenog čaja koristi se vrela, a nikako kipuća voda. Vrlo kvalitetni japanski čajevi spravljaju se na temperaturi od 50 do 60 stepeni Celzijusa. Prevelika temperatura će spržiti čaj i dati mu gorak okus. Stoga je najbolje sačekati da se prokuhana voda malo ohladi, pa tek onda u nju ubaciti zeleni čaj. Za jednu šolju čaja dovoljno je 5 gr zelenog čaja, odnosno jedna filter vrećica. Zeleni čaj u vreloj vodi treba da stoji tek minut-dva, inače će biti gorak. S obzirom da se zeleni čaj ne smije piti presladak, najbolje je u njega dodati malo meda i limuna.
